Feminizam s licem Jelene Veljače

Piše: Tonia Jurišić

U ožujku 2019. Hrvatsku je potresao slučaj oca koji je bacio svoje četvero djece s balkona obiteljske kuće. Nekoliko dana poslije Jelena Veljača, glumica i producentica, bez prethodnog javnog političkog istupanja, objavljuje Facebook status te prvi put koristi #spasime i osniva Facebook grupu istog naziva. U tom trenutku, hrvatska javnost strogo osuđuje čin oca, ali i Veljaču. Hrvatima omiljeni „comment section“ postaje platforma za pljuvanje Veljačine inicijative. Optužuju je za samopromociju, za „miješanje u stvari u koje se ne razumije“ i za senzacionalistički pristup aktivizmu i feminizmu.

Dalibor Urukalovic / PIXSELL

Narednih dana, Facebook grupa postaje utočište zlostavljanim ženama, organizira se prosvjed na Trgu kralja Tomislava, a #spasime prerasta u inicijativu. Veljača i druge predstavnice inicijative odlaze na sastanak s premijerom Plenkovićem, razgovaraju o otvaranje novih sigurnih kuća te premijer najavljuje promjene zakona. Odmah nakon, Inicijativu prima i predsjednica te ih javno podržava. Nakon dogovora o otvaranju telefonske linije s premijerom, Inicijativa zajedno sa zakladom Solidarna osniva i Fond #spasime te prikuplja sredstva za žrtve rodno uvjetovanog nasilja.

Veljača se vraća u fokus javnosti nakon objave priče o grupom silovanju kod Zadra. Tada se u suradnji s NGO organizacijama u čak 15 gradova u Hrvatskoj organiziraju prosvjedi kao podrška svim žrtvama seksualnog nasilja. Dan nakon prosvjeda, Veljača gostuje u emisiji „Nedjeljom u 2“ Aleksandra Stankovića nakon kojeg se pojačava rasprava o njoj u medijskom prostoru, ali i na društvenim mrežama. Naime, nakon Stankovićevog pitanja zašto Salma Hayek nije prijavila Harveyja Weinsteina odmah, nego 14 godina kasnije, rasprava se zaoštrava te Veljača optužuje Stankovića za sekundarnu viktimizaciju žrtve. Do kraja emisije, fokus je na neslaganju voditelja i glumice te se rasprava dodatno razvija.

Ono što je vrlo bitno s obzirom na prethodno naglašene optužbe javnosti koje joj se stavljaju na teret, jedna je od njenih izjava već pri početku emisije. „Ovaj prosvjed nije samo naš, od ožujka do danas smo uspostavili suradnju s mnogim vrlo važnim akterima NGO scene. To su stručnjaci i stručnjakinje. Ja sam na neki način simbol, a žene i muškarci su stali iza nas i dali nama kao inicijativi sadržaj koji je izuzetno važan.“ Ova izjava trebala bi biti kraj rasprave o stručnosti jedne glumice i producentice u polju feminizma. Hrvatska feministička scena očajno je trebala Jelenu Veljaču. U hrvatskom društvu feministkinje su doživljene kao militantne, seksualno frustrirane žene, koje mrze muškarce. Pa je zato svakoj suvisloj osobi jasno je da u potrazi za publicitetom ne zalutate u feminizam ni aktivizam.

Iz tog razloga, na Veljačine akcije trebali bi gledati isključivo pozitivno. Kad bi uzeli u obzir da se Veljača uključila na feminističku scenu kao žena i majka, kao osoba koja je bila nezadovoljna postupanjem zakonodavstva na obiteljsko nasilje i nasilje nad ženama, ona postaje samo još jedna obična figura u feminističkoj borbi. Ali kad u cijelu priču uključimo i činjenicu da je Veljača javna osoba, dobivamo novu dimenziju. U posljednjih nekoliko godina, feministička i NGO scena nikad nije bila vidljivija. Ne zato što nije bila aktivna, dapače, sve ove godine kada nisu bili u medijskom prostoru, naporno su radili na prijedlozima zakona, na zaštiti žrtava i na borbi za promjenu. Ali sada o svemu tome malo više zna i šira javnost.

Marko Todorov / CROPIX

Feminizam nije „uličarenje“ i lupanje u prazno. Feminizam nema ali. Ili jesi ili nisi. Feminizam je sustavna borba, nekad teža, nekad lakša, ali očigledno je da je feminizam kroz povijest za žene napravio jako puno. I zato, državi u kojoj su najčitaniji članci o „Kristini Mandarini“ očajno treba feminizam. Ne samo onaj koji se odvija daleko od naših očiju, napornim radom svih stručnjakinja i stručnjaka. Nego i ovaj pomalo „mainstream“, feminizam s licem Jelene Veljače kojim široj masi djevojčica i žena poručujemo da nisu same.