Promašeni Euro

Piše: Petar Božičević

Jučer je Hrvatska saznala svoje protivnike na nadolazećem Europskom prvenstvu 2020. Bit će to Engleska, Češka, te netko iz doigravanja Lige nacija C divizije. U obzir dolaze Norveška, Srbija, Škotska i Izrael. Skupina je po meni dosta dobra za Hrvatsku, mislim da možemo biti zadovoljni. S Engleskom smo „al pari“, od Češke smo bolji, kao i od bilo koje reprezentacije koja dođe iz Lige nacija. Međutim, ovaj tekst neće biti o tome, nego o ovakvom sustavu Europskog prvenstva.

Slika 1 Sve skupine

Prvi Euro, održan u Francuskoj 1960., imao je 4 momčadi. 1980. Euro je proširen na 8 momčadi, igralo se u Italiji. Engleska je ugostila Europsko prvenstvo 1996. kada je turnir proširen na 16 momčadi, tada je Hrvatska prvi put nastupila na velikom natjecanju. Francuska je 2016. zatvorila krug sa čak 24 reprezentacije koje nastupaju na završnom turniru, kao što će biti i sada, kada se održava u 12 gradova.

U kvalifikacijama za ovaj Euro nastupilo je 55 reprezentacija. To znači da se čak 44% reprezentacija u Europi plasiralo na turnir. Da bi vam lakše dočarao koliko je to velik udio, prebacimo se na svijet. Svjetsko prvenstvo 2022 brojat će 32 reprezentacije. Fifinih članova, to jest reprezentacija, koje imaju mogućnost kvalifikacija, je trenutno 211. Kad bi Svjetsko prvenstvo primalo isti udio kvalifikanata kao Europsko, na Mundijalu bi nastupile 93 reprezentacije!

Nije li to apsurdan sustav, gubi se kvaliteta u korist kvantitete, neke reprezentacije koje bi se teško plasirale na Euro sa 16 momčadi sada se plasiraju bez problema. Razumijem potrebu za popularizacijom nogometa, ali ne na način da se gubi kvaliteta. Više odlazak na veliko natjecanje ne predstavlja neki podvig, sada je teško valorizirati uspjeh. Uzmimo za primjer Finsku, ljudi su se prvi puta plasirali na veliko natjecanje i nemam problema s tim, ali pravo je pitanje; bi li se oni plasirali na Euro sa 16 momčadi?

Slika 2 Finska se prvi puta plasirala na veliko natjecanje

Nadalje, ovaj Euro će biti održan točno 60 godina nakon prvog Eura, zato je Uefa dala domaćinstvo u čak 12 gradova. London, Rim, Minhen, Baku, Sankt Petersburg, Budimpešta, Bukurešt, Amsterdam, Bilbao, Glasgow, Dublin, Kopenhagen. Tih 12 gradova ugostit će ovaj Euro. To samo po sebi nije loše, definitivno će dati određenu dinamiku i zanimljivost, ali kome? Navijačima sigurno neće, oni će morati putovati suludo puno, što nije besplatno.

Uzmimo primjer prosječnog navijača Turske. Prvu utakmicu Turska igra protiv Italije u Rimu 12.06, koji je od Istanbula udaljen 1371 kilometar zračne linije. Već drugu utakmicu Turska igra protiv Walesa u Bakuu 17.06. Baku je od Rima udaljen 3100 kilometara, što je bolesno puno. Prosječnom navijaču bit će nemoguće izfinancirat praćenje svake utakmice svoje reprezentacije, uništit će to lijepe navijačke priče. Očito je ovaj Euro rađen za bogate. Turska je samo jedan primjer, ima toga još.

Slika 3 12 gradova domaćina

Idemo dalje. Sustav natjecanja. Ako ovo dosada nije bilo dovoljno apsurdno, ovo će biti. Znate na koga Hrvatska ide ako bude prva u skupini D? Na drugog iz skupine F, u kojoj su Francuska, Njemačka i Portugal. Znate na koga ide ako bude druga u skupini D? Na drugog iz skupine E, u kojoj su Španjolska, Švedska, Poljska i netko iz Lige nacija B divizija. Hipotetski, ako budemo prvi u skupini, u osmini finala idemo na Francusku. Ako budemo drugi u skupini, idemo na Poljsku. Što je bolje?

Takav sustav je upravo posljedica proširivanja Eura. Sve je to jedan kaos, sada će sigurno biti dosta kalkuliranja i izbjegavanja protivnika. Kako će Zlatko Dalić pripremiti prvu utakmicu s Engleskom, ako zna da ćemo u slučaju pobjede vjerojatno biti prvi u skupini i ići na Francusku ili Njemačku u osmini finala, a u slučaju poraza će nam visiti prolazak dalje, jer se teško vaditi kad kola krenu nizbrdo? Definitivno apsurdan sustav, koji će otvoriti velike prostore za manipulacije i biranje protivnika, što ubija kompetitivnost i natjecateljski duh.

Za mene, ovaj Euro je promašen, iz navedenih 3 razloga:

1. Previše reprezentacija (disperzija kvalitete)

2. Mjesto(a) održavanja (nemogućnost praćenja prosječnom navijaču)

3. Apsurdni sustav (ubijanje kompetitivnosti)

Unatoč svemu, sigurno ću gledati Europsko prvenstvo. Ne zato što podržavam ovu lakrdiju, nego zato što obožavam nogomet. Koliko god se „trudili“, ne mogu nam oduzeti nogomet!